Fra Radoslav Glavaš

 Fra Radoslav Glavaš, pisac i kulturni djelatnik, bio je prvi predsjednik Hrvatskog potpornog društva za potrebne đake srednjih i visokih škola u BiH Mostar. Rođen je u Drinovcima kraj Gruda, 28.11.1867., a umro je na Humac kraj Ljubuškog, 20.7.1913. Osnove pismenosti stekao kod mjesnog župnika fra Mije Rozića. Srednje školovanje završio na Širokom Brijegu i Humcu.

Filozofiju i teologiju studirao u Rimu, Perugi i Innsbrucku, gdje je 1890. zaređen za svećenika. Po povratku u Hercegovinu bio je profesor na franjevačkoj bogosloviji na Širokom Brijegu 1891.-1893., potom putuje u Assisi na usavršavanje i postiže naslov profesora teologije.

Iste godine imenovan je profesorom franjevačke bogoslovije na Širokom Brijegu, a tu dužnost obavlja i 1895., kada je bogoslovija preseljena u Mostar. U ljeto 1898., da bi se suprotstavio austrougarskoj političkoj akciji na štetu hrvatstva, osniva, uz pomoć nekolicine entuzijasta, Hrvatsko dioničko društvo, pokreće Hrvatsku dioničku tiskaru i izdaje prvi hrvatski politički list Osvit.

U njemu je pisao članke u obranu bosansko-hercegovačkih franjevaca, kasnije otisnute u knjigama Malo više istine ili Odgovor nepozvanim sudijama (Mostar 1900) i Politika bosanskih i hercegovačkih franjevaca u prošlosti i sadašnjosti (Mostar 1904). Njegovim zauzimanjem uspjele su jubilarne proslave franjevačke prisutnosti 1897. u Mostaru i na Širokom Brijegu.

U Mostaru je 1902. osnovao Hrvatsko potporno društvo za pomoć siromašnim učenicima srednjih i visokih škola. U međuvremenu bio je tajnik i definitor provincije te bilježnik biskupskoga konzistorija. Kako bi gospodarstveno pomogao narodu, otvorio je 1907. u Mostaru podružnicu središnje banke iz Sarajeva.

Od 1904. tajnik je mostarsko-duvanjskog i trebinjsko-mrkanjskog biskupa P. Buconjića. Radeći na poboljšanju gospodarskog i prosvjetnog stanja hrvatskog naroda u Hercegovini napisao je 1908. memorandum prijestolonasljedniku u Beču i tamo vodio izaslanstvo. Godine 1910. imenovan je vikarom biskupa Buconjića.

Surađivao je u Franjevačkom glasniku (1895,1897), Osvitu (1903-1904), Kršćanskoj obitelji (1906-1907), Serafinskom perivoju (1909), Večernjem sarajevskom listu (1910) i Hrvatskoj obrani (Mostar 1910). Potpisivao se i pseudonimima Philadelphus Philalethes i Philalhes. Bio je svestrane izobrazbe.

Uz poznavanje filozofije i teoloških znanosti bio je vješt govornik i predan narodni tribun, te jedan od predvodnika u nastojanju oko boljitka hercegovačkog seljaka i očuvanju autohtonih prava i ugleda bosanskohercegovačkih franjevaca, kojima austrougarska politika nije bila naklona.

Napisao je više dijela: "Spomenica pedesetgodišnjice hercegovačke franjevačke redodržave", Mostar 1897.; "Život i rad fra Rafe Barišića, naslovnoga biskupa azotskoga i apoštolskog namjestnika u Bosni i Hercegovini", Mostar 1900.; "Život Isusa Krista.

Po evanđelistima I odabranim katoličkim piscima napisao o. Radoslav Glavaš", Mostar 1908.; "Biskup o. Paškal Buconjić. Prigodom tridesetogodišnjice biskupovanja 1880-1910", Mostar 1910.