Skupština Napretka održana 1926. godine donijela je zaključak da se od prihoda proslave “1000 godina hrvatskog kraljevstva” odvoji svota 50.000 din za početak rada biblioteke. Ujedno je izabrana sekcija za biblioteku, koja je u društvenoj godini 1925./1926. što skupila, što kupila 4.000 knjiga. U društvenoj godini 1926./1927. broj knjiga je udvostručen pa su se nakon nabavke potrebnog namještaja stekli uvjeti za njeno otvaranje.

Knjižnica je otvorena 1. srpnja 1928. godine (prvi dan rada XXIV. redovite godišnje skupštine). Otvorenju knjižnice prisustvovali su svi skupštinari, a pozdravni govor održao je predsjednik sekcije za knjižnicu, direktor Napretka Mijo Poljak.

Nakon nacionalizacije Napretkove palače i ukidanja Napretka, knjige iz Napretkove knjižnice, po odluci tadašnjih vlasti, prenesene su u centralnu gradsku knjižnicu, u zgradi Vijećnice. Tu su ostale sve do početka rata 1992. godine i opsade Sarajeva. Zgrada Vijećnice je granatirana 1992. godine, te izgorjela u velikom požaru. Velikim naporom, izlažući se životnoj opasnosti, Napretkovci su u kolovozu 1992. godine organizirali posebnu akciju i uspjeli spasiti Napretkov knjižni fond i pohraniti ga na sigurno mjesto, u Napretkovo skladište u KSC “Zetra”. Sredinom 1997. godine gradske vlasti dale su Napretku  na korištenje prostor stare Napretkove knjižnice na prvom katu južnog krila Zakladnog doma, uz obvezu da ponovo otvori knjižnicu, kada za to bude sredstava. Odmah je organizirana akcija da se knjige iz skladišta “Zetra” prebace u prostor knjižnice. Također su prebačene i knjige koje je Napredak prikupio kao darove od svog članstva u razdoblju od 1992. do 1997. godine ( preko 5.000 knjiga.). Na taj način u prostoru knjižnice bilo je uskladišteno oko 25.000 knjiga.

Napretkova knjižnica ima danas okruglo 9.000 inventariziranih djela u 11.000 svezaka i 12.000 primjeraka. Povrh toga ima preko 1.000 duplikata različitih djela u 1.500 primjeraka. Godišnji prirast iznosi preko 1.000 knjiga, od kojih su dobra polovica darovi.

Knjižnica je smještena u stražnjoj zgradi Napretkove palače, gdje joj je S. U. ustupila jedan cijeli veliki stan, i sastoji se od jedne sobe za knjige, od sobe za izdavanje i primanje knjiga, velike čitaonice i dviju omanjih prostorija za duplikate i časopise.

Knjiga se ne izdaje, dok nije uvezana, a na svakoj je osim Napretkove štampilje u sredini unutarnjeg naslovnog lista na istoj strani u dnu još tekući broj glavne knjige, a na vrhu oznaka da li je darovana ili kupljena, od koga i kada. Na prednjoj korici u gornjem lijevom uglu izvana i iznutra nalazi se signatura, pod kojom se knjiga traži i izdaje i pod kojom je svrstana u policama knjižnice, a ispod signature označena je struka, kojoj pripada. Na primjer oznaka (D 1242/Ro), što znači, da se ta knjiga nalazi u knjižnici, pod slovom D na mjestu 1242, a Ro kazuje, da je knjiga roman, pripovijest ili novela. D je oznaka veličine knjige. jer su knjige svrstane u policama po veličini, a ne po struci, čim se dobiva vrlo mnogo na prostoru. Takovih veličina ima 9, a označene su velikim slovima od A do J. Veličina A ide do 12 cm, a svako daljnje slovo označuje porast od 3 cm i prema tom se udešavaju razmaci polica na zupcima stalaža.

Po sadržaju dijele se knjige u 19 struka: Ro (roman, pripovijest, novela), Pj (pjesma), Dr (dramatska djela), Dk (dječja književnost), Po (povijest), Ze (zemljopis, putopisi, folklora), Kr (književne rasprave), Sk (sabrana = skupna djela), Pe (pedagogija i školske knjige), Fi (filozofija i teologija), Ek (ekonomija, pravo, politika i financije), Na (narodne umotvorine), Čn (časopisi i novine), Je (jezici i rječnici), U (umjetnost), Ti (tehnika i industrija), Hi (higijena i medicina),    Pr (prirodne znanosti) i Ra (različito).

Da svako može naći knjigu po njezinoj struci, uređen je tzv. cetelkatalog po strukama, a uz ovaj i glavnu knjigu postoji radi kontrole za knjižničara i cetelkatalog po alfabetu pisaca. Učenici i učenice imaju posebne kataloge po alfabetskom  redu pisaca. Za njih se naime napose probiru knjige, koje su i na signaturi jasno označene zvjezdicom, da knjižničar kod izdavanja odmah vidi, da je knjiga iz đačkoga kataloga, jer đaci, osobito mlađi ne  dobivaju drugih knjiga.

O duplikatima vodi se poseban popis i cetelkatalog, a u najnovije doba sastavljen je i poseban katalog za časopise i novine

Napredak je učinio svoje, on je udovoljio jednoj narodnoj i općoj potrebi. Do nas je sada, da se ne samo što više služimo tom njegovom kulturnom institucijom, već da je i što izdašnije potpomažemo, a to i moramo i možemo svi i svaki, bude li samo malo dobre volje.

Napretkova je knjižnica zamišljena kao centrala i rasadište novih, svakako manjih biblioteka u pojedinim mjestima, gdje se za to pokaže najveća potreba, te će se s izvađanjem ove namisli i započeti, čim se svladaju neke poteškoće. Ali da se ta misao može izvesti u potpunom opsegu i da Napretkova knjižnica može povrh toga obilato pomagati i svako spontano, ali ozbiljno nastojanje oko osnivanja knjižnica u pojedinim mjestima, treba bezuvjetno općenite nesebične požrtvovnosti i širokogrudne darežljivosti.

Koliko knjiga, časopisa i novina leži kojekuda po stanovima i tavanima, a da nitko ni ne pita za njih, a kamoli da se tko njima služi, a ovamo bi se mnogi njima koristio, kad bi mogao do njih. To je grijeh protiv vlastitoga naroda.

Napose bi se u Napretkovoj knjižnici moralo naći sve, što se tiče bosanske i hercegovačke prošlosti. Rasijano u pojedinaca ostaje gotovo bez vrijednosti, a sabrano u Napretku postalo bi neprocjenjivim narodnim blagom.

Trgnimo se stoga i ne žalimo koji sat, da potražimo i pregledamo svoje knjige, časopise i novine, i darujmo ih Napretkovoj knjižnici, da posluže ondje ne jednomu, već mnogima! U drugih naroda poklanjaju pojedinci cijele svoje biblioteke javnim knjižnicama, a mi darujmo svaki bar nešto Napretkovoj knjižnici. Naročito apelira Napredak s tom molbom na pisce i izdavače knjiga i brošura te na uredništva časopisa i novina.

Napretkova knjižnica prima najtoplijom zahvalnošću svaki dar svake struke i u svakom jeziku te namiruje najpripravnije i otpremne troškove za darove izvan Sarajeva, ako to darovatelj želi bilo s kojih razloga. Napose pak moli, da joj se daruju starija i novija godišta časopisa i novina, i to u prvom redu naših, a onda i stranih.

Sjetimo se što ljepšim i što obilnijim darom Napretkove knjižnice!