Garevac, 6.8.2007.

Otvorena kuća – Centar za mir i kulturu dijaloga, Garevac, projekt kojeg sufinancira Europska unija, organizirala je dana 27.07.2007. u Srpskom kulturnom centru Modriča tribinu pod nazivom «Tkanje – nekad i sad». Govornike na tribini Maricu Popović – Filipović, dipl. etnolog, Svetlanu Bajić, dipl etnolog i Željka Pušića, dipl. arheolog, pozdravila je i predstavila publici Slavica Šerić, voditeljica projekta Ovorena kuća.

Marica Popović – Filipović, viša savjetnica Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, održala je predavanje na temu «Tekstilne rukotvorine». Pod pojmom tekstilne rukotvorine podrazumijeva se proizvodnja i prerada tekstilnih vlakana, tkanje, izrada tekstilnih predmeta, te drugi oblici ručnog rada kao sto su: pletenje, vez, kukičanje, šivanje. Navedeni oblici tekstilnih rukotvorina dio su folklornog stvaralaštva i predstavljaju narodni likovni izraz. Svoju prezentaciju gđa Popović – Filipović obogatila je mnoštvom fotografija, kako bi posjetiteljima tribine što zornije prikazala i dočarala načine i mogućnosti ukrašavanja tkanina. Tako su posjetitelji imali priliku upoznati se s tri vrste tkalačkih stanova: tkalačka daščica - mali stan za tkanje uskih traka i pojaseva; vertikalni tkalački stan - za tkanje se upotrebljava vuneno predivo, te horizontalni tkalački stan - za tkanje se upotrebljava predivo i biljnog i životinjskog podrijetla.

Govorilo se o kukičanju, vještini pletenja iglom s kukicom za izradu raznih vrsti čipki, kao i o posebnom segmentu tekstilnog rukotvorstva, koji se koristi za ukrašavanje odjevnih predmeta, a to je vez. «Narodne nošnje Posavine» tema je koju je predstavila Svetlana Bajić, kustosica Zemaljskog muzeja iz Sarajeva. Stil i način odijevanja kroz povijest uvjetovani su ekonomskim, političkim, vjerskim i kulturnim prilikama, kao i regionalnom pripadnošću.

Tako se putem nošnje, kako seoske tako i gradske, moglo otkriti različite potrebe ljudi, zanimanja, spol, dob, bračno stanje. Od svakodnevnih razlikovale su se nošnje za sudjelovanje u određenim ritualima kao sto su molitva, svadba, krštenje, krizmanje, žalost i sl. Geografska raznolikost BiH utječe i na raznolikost nošnji odnosno raznolikosti u materijalu, obliku, ukrasu, koloritu, stilu i izvedbi koji se susreću na tlu BiH. Shodno tomu i unutar područja rasprostranjenosti posavske nošnje, susreću se regionalne varijante. Košulja čini osnovni dio posavske ženske kako hrvatske, tako i srpske nošnje. To su košulje koje se ukrašavaju raznobojnim perlicama i čipkom. Za ovaj tip posavske košulje u upotrebi je i slavenski naziv rubina. Košulje bošnjačkih žena u Posavini razlikovale su se kako u kroju tako i u načinu ukrašavanja. Zanimljivo je da se po načinu nošenja pregača kao i nošnji na glavi razlikovale udate od neudatih žena. U prezentaciji obogaćenoj fotografijama osim ženskih posjetitelji tribine mogli su vidjeti i muške posavske nošnje, kao i opanke od opute koji su bili osnovna obuća kako u ženskoj tako i muškoj narodnoj nošnji.

Željko Pušić, zaljubljenik u tkanje, predstavio se odličnim dvadesetominutnim filmom o tkanju «Vučedolska nit – Pobratimstvo u licu svemira». U filmu su prikazani arheološki motivi vučedolske kulture koji su autoru služili kao inspiracija ili bolje rečeno ideja vodilja u tkanju. Pušić, vrsni znalac tkanja vrlo vješto, koristeći svoje arheološko znanje, prenosi arheološke motive na tkaninu. Tribina je završena razgledavanjem mini izložbe koja je sadržavala stare tkanine kao što je poznati «posavski peškir» i Pušićeve uratke od vune, koji su već bili predstavljeni na izložbi u Zagrebu.