Sarajevo, 27.4.2010.

U klubu Lira u Sarajevu, održano je predstavljanje duhovnih pogleda iz književnih djela Tomislava Grge Antičić. Tribinu je osmislila i vrlo uspješno organizirala i vodila Željka Poloni iz HKD Napredak u Sarajevu.

Svoje predavanje Antičić je namijenio mladima, govoreći: "... Sretna je mladost koja živi u trećem mileniju, jer napredak moderne tehnologije, elektronike i informatike omogućava lakše razumijevanje odnosa materijalnog i duhovnog. Ovakav pristup je bio nezamisliv u proteklim vremenima, kada je duhovna filozofija počivala isključivo na postavkama dogme određene religije. U duhovnom nauku i vjerskim promišljanjima, filozofija (u službi politike) često je dovodila dogme u oprečan odnos, čak i vjerski nihilizam, dvojbu, rezignaciju... Razlog nesporazumima je pričinjao nizak tehnološki razvoj društva. U nedostatku znanstvenih uporišta nije bilo moguće povući vjerodostojne paralele u potvrdu vjerovanja religijskih poruka.

Dvojbe su se posebno odnosile na dvojnost života, u materijalnoj i duhovnoj opstojnosti, gdje tijelo funkcionira na osnovu svijesti, a duhovna vrijednost dobra i ljubavi izgrađuje se u vjeri vrlina savjesti. Jer, tijelo se rađa i umire, dok duhovna savjest spoznaje vječnost...!"

Mladi slušatelji su lako primili usporedbu hardwara i softwara, s odnosom tijela i duše. Dok je tijelo zadano, poput hardwara, dotle se duh, poput softwara, nadograđuje u informatičkim vrijednostima i tako nadilazi hardwar, dapače softwar napušta ograničeni hardwar i obogaćuje se u nedokučivim razmjerima.

Za razliku od kompjutera, gdje su elektronski zapisi u službi obrade podataka, kod čovjeka je osnovni poriv života u nadogradnji vrlina dobra, ljubavi i volje. Vrlina dobra čini duhovnu vertikalu koja je vječna, a zlo je samo otpad dobra, neuspio soft-warski program.

Svoje izlaganje Antičić je zaključio s pjesmama "Volim voljom" i "Nad pločom", iz zbirke pjesama "Lađari duša".

Govoreći o duhovnosti poezije, bosanskohercegovački književnik Admiral Mahić predstavio je svoju recenziju sonetnog vijenca Tomislava Grge Antičića, pod naslovom "Kolajna bisernih soneta". Mahić je nadahnuto govorio o sonetima koji pjevaju o ljubavi, pripadnosti, krestama vala, vodi, koraljima, ribama, vjetru, maslini, lavandi, dubini mora, vedrini zora...

Pozitivna kritika i riječi bisernih soneta probudili su ushit kod autora i kod slušatelja.

Ante Matić je govorio o drami "Kardinal frontova-Alojzije Stepinac" istaknuvši, da je Antičić uspješno razotkrio svu ludost totalitarnih režima dvadesetog stoljeća.

Na kraju su pročitani i komentirani dijelovi dramskih tekstova o Alojziju Stepincu. Većina prisutnih je prvi put došla u dodir s istinama o hrvatskim stradanjima dvadesetog stoljeća.