Osnivanje Zadruge

U Napretku je još 1919. godine bilo razmišljanja i pokušaja da se osnuje “Napretkova banka”. Međutim, ideje o osnivanju banke nisu realizirane, pa je na XVIII. godišnjoj skupštini održanoj 29.6.1922. godine u Sarajevu donesen zaključak da se u narednoj društvenoj godini osnuje Napretkova Zadruga za osiguranje i štednju. Cilj osnivanja zadruge bio je pomaganje privatne gospodarske inicijative manjih razmjera, dok bi se dio novca iz poslovanja Zadruge usmjeravao na financiranje temeljnih oblika Napretkova djelovanja. Konstituirajuća sjednica Napretkove zadruge održana je 4. kolovoza 1923. godine. Zadruga je registrirana kod okružnog suda u Sarajevu 20. listopada 1923. godine. Poslovanje Napretkove zadruge započelo je početkom 1924. godine. Nakon početnih poteškoća, zadruga postupno ostvaruje značajne poslovne uspjehe što joj omogućava da podigne vlastite palače u Sarajevu (1932.) i Zagrebu (1937.). Napretkova zadruga je 1940. godine imala podružnice u Banjoj Luci, Dubrovniku, Karlovcu, Mostaru, Osijeku, Splitu, Sušaku, Varaždinu, Zagrebu i Zemunu te povjereništva u preko 140 većih mjesta. Zadruga je 1940. godine promijenila naziv u Savez Napretkovih zadruga.

Financiranje

Kroz cijelu Napretkovu povijest, svake godine, Središnja uprava je preuzimala na sebe tešku i odgovornu zadaću - osigurati podmirenje proračuna - pa je financiranje Napretka imalo izuzetan značaj za realizaciju njegovih programskih zadaća. Većina rashoda Društva odnosila se na pomaganje mladih u školovanju i financiranje kulturno-prosvjetnog djelovanja, dok su se upravni troškovi kretali do 30%. U razdoblju od 1906. do 1943. godine članarine su bile najvažniji izvor prihoda. Dobrovoljni prilozi bili su značajni izvor prihoda u svim godinama djelovanja Napretka. Pored toga ostvarivani su prihodi od zabava, društvenih izdanja (Napretkov kalendar), “društvenih proizvoda” (proizvodi s znakom Napretka: cigaret-papir, žigice, sapun, laštilo, liker, svijeće, blokovi, marke, lutrije …), plativih mjesta u konviktima, a izgradnjom Napretkova zakladnog doma pojavljuju se značajni prihodi od kirija.

Izgradnja Napretkova Zakladnog doma

Poticaj za gradnju Napretkova Zakladnog doma u Sarajevu bila je činjenica da je pričuvna glavnica Društva premašila iznos od 80.000 kruna. Ideju i ciljeve izgradnje iznio je 24. lipnja 1911. godine predsjednik Napretka Anto Tandarić, na VII. glavnoj skupštini Napretka: “Da pak taj talent dobro ukamatimo i da tu narodnu, žuljem stečenu i od usta otkidanu muku što bolje osiguramo za naša pokoljenja, naumili smo tu svotu uložiti u gradnju jedne kuće, koja bi Napretku nosila siguran i dobar prihod, a ujedno bila dostojno ogledalo našeg rada. A pošto bismo usput mogli ispuniti i davnu želju svih Hrvata, da sva u Sarajevu postojeća hrvatska društva okupimo pod jedna krov, udarili bi smo time i temelj zgradi u kojoj bi se usredotočio sav rad Hrvata našeg glavnog grada.” Izgradnja je financirana iz pričuvne glavnice, dobrovoljnih priloga (najveći prilog od 50.000 kruna dao je zagrebački biskup Bauer), ali je ipak najveći izvor financiranja bio - hipotekarni kredit kod Privilegovane zemaljske banke za BiH, od 580.000 kruna.

Usvojen je projekt arhitekte Dioniza Sunka, prema kojem se građevina sastojala iz tri zgrade. Gradnja je započeta 13.5.1912. godine. Izvođenje radova povjereno je Bosansko-hercegovačkom dioničkom građevnom društvu iz Sarajeva. Nadzor i rukovođenje gradnjom povjereno je arhitekti Dionizu Sunki koga je zamjenjivao g. Gustav Graf, a ispred izvođača radova ovlašten je g. Josip pl. Vancaš. Napretkov zakladni dom svečano je otvoren 27. rujna 1913.