Osnivanje konvikata

U drugoj polovici 1907. godine, zahvaljujući susretljivosti biskupa Šarića i časnih sestara, osnovan je mali muški konvikt Lurd u Sarajevu. Konvikt je djelovao - s prekidima zbog adaptacije - do 1.9.1915. godine. U njemu je, u tom razdoblju, bilo smješteno 193 pitomca.

Ideje o definitivnom rješenju smještaja Napretkovih štićenika u Sarajevu javljaju se još od otvorenja konvikta “Lurd”, koji je bio samo privremeno rješenje. Tako je na skupštini održanoj u povodu otvaranja Zakladnog doma odlučeno je da se već 1913. godine započne s izgradnjom Napretkova srednjoškolskog konvikta za 100 pitomaca. Sama gradnja otpočela je 30. travnja 1914. godine. Kamen temeljac za izgradnju konvikta položen je 21. lipnja 1914. godine. Gradnja je brzo prekinuta uslijed ratnih prilika. Tijekom rata, naročito 1916. i 1917. bilo je pokušaja nastavka gradnje, ali bez uspjeha. Gradnja je nastavljena tek završetkom I. svjetskog rata, a zahvaljujući upornosti uprave i pomoći velikog broja hrvatskih rodoljuba, a naročito pomoći biskupa Štadlera, konvikt “Kralj Tomislav” je otvoren 20.6.1920. godine. Konvikt je neprekidno radio sve do 1942. godine. U njemu je u tom razdoblju bilo smješteno 2.943 pitomca.

Konvikt “Kralj Petar Svačić” u Mostaru prvobitno je građen kao društveni dom (kasnije Zakladni dom) Hrvatskog potpornog društva u Mostaru. Odluka o izgradnji društvenog doma donesena je na skupštini od 9. listopada 1904. Već 4. lipnja 1905. zaključuje se kupnja zemljišta (u Liski ulici). Uz sve poteškoće, prema izvještaju tajnika na skupštini od 2. prosinca 1906. “kuća se je napravila”. U rujnu godine 1919. zbog velikog priliva seoske djece na školovanje i potrebe njihova smještaja, na brzu ruku su se morala isprazniti dva stana u “Zakladnom Domu”. Od tada se Zakladni dom postupno pretvara u konvikt. Prilike su zahtijevale da se “Dom” adaptira i nadogradi, o čemu se donosi odluka na skupštini u srpnju 1926. Početkom školske godine 1927./1928. mogle su se koristiti sve prostorije. Konvikt je radio neprekidno sve do 1942. godine. U njemu je, od 1920. godine do tada, bilo smješteno 940 pitomaca.

U društvenoj godini 1920./1921. osnovana su i dva ženska konvikta: “Zora Zrinska” i “Katarina Zrinska”. Nalazili su se u zavodima “Sveti Augustin” i “Lurd”, a vodile su ih časne sestre. Napredak je plaćao uzdržavanje pitomica u oba ženska konvikta. Konvikti su radili do 1942. godine. U njima su bile smještene ukupno 572 pitomice.

Ideja o izgradnji konvikta u Tuzli datira još iz društvene godine 1909./1910. Gradska općina Tuzla darovala je Napretku zemljište za izgradnju konvikta, koje je prevedeno na Napredak tek 1920. godine. Zbog nedostatka sredstava nije se moglo početi s gradnjom. Đački konvikt u Tuzli prvi put je primio pitomce u školskoj godini 1938./1939. Radio je do 1942. godine, smjestivši u tom razdoblju 48 đaka.

Banjalučki konvikt otvoren je tek u društvenoj godini 1934./1935. Za konvikt je iznajmljena jedna kuća, za koju je Napredak plaćao mjesečnu zakupninu. Radio je do školske godine 1941./1942., a u njemu je bilo smješteno ukupno 170 pitomaca.

U društvenoj godini 1939./1940., Napredak je posjedovao gradilište za konvikt u Zagrebu. Zemljište za gradnju je kupljeno na Tuškancu. Sredstva za gradnju bila su osigurana iz zaklade Viktora i Fanike Sedmak. Zbog ratnih prilika konvikt nije izgrađen, a zemljište i zaklada su nakon rata oduzeti Napretku.

Konvikt u Osijeku otvoren je za škol-sku godinu 1941./1942. Gradska općina Osijek poklonila je Napretku za ovu namjenu zgradu bivšeg đačkog doma.

U svim konviktima Napredak je osigurao smještaj za 4.866 pitomaca. Napredak je na razne načine pomogao školovanje preko 16.000 mladih.