Članstvo

Napretkovo članstvo predstavlja temelj Društva i njegovu pokretačku snagu. U početnim godinama djelovanja Napretka članovi su se, prema visini novčanog doprinosa razvrstavali u tri skupine; dobrotvore, utemeljitelje (kasnije se korist naziv “doživotni”) i podupirajuće (redovite) članove. U narednim godinama, kao nove kategorije pojavljuju se počasni članovi, zakladnici i veliki dobrotvori. Ovi nazivi za pojedine skupine članova zadržani su i u današnjem Statutu, a skupština Društva određuje novčane iznose koje je potrebno uplatiti da bi se član razvrstao u određenu skupinu. Najveći broj članova Napredak je imao 1942. godine (20.684 člana). Broj članova obnovljenog Napretka se procjenjuje na preko 20.000.

Stipendiranje i potpore

Stipendiranje đaka i studenata i namještanje naučnika (šegrta) na zanate i u trgovinu bila je svrha utemeljenja Napretka i primarna oblast bogatog Napretkova djelovanja. Članak 2. izmijenjenih pravila Društva (odobrena 17.2.1906). precizira da su primarne dužnosti Društva pružanje moralne i materijalne pomoći mladima koji uče u zanatlijskim, srednjim i visokim školama i pružanje pomoći djeci prilikom njihovog namještanja na zanate i trgovinu. Pravilima društva bio je reguliran i način davanja redovitih i izvanrednih potpora u novcu ili u drugim oblicima. Od utemeljenja pa do 1945. godine Napredak je podijelio 4.724 stipendije. Svake godine davane su i jednokratne potpore đacima. Broj potpora u Napretkovim kalendarima nije evidentiran, pošto su izražavane u zbirnim novčanim iznosima, ali se procjenjuje da je podijeljeno preko 5000 potpora. Nakon obnove, ratne prilike nisu dopustile da se odmah nastavi s praksom pomaganja đaka i studenata, tako da su prve stipendije podijeljene za školsku godinu 1995./1996. Počevši od te školske godine Napredak je do danas (prema nepotpunim podacima) podijelio 1.776 stipendija. U Napretku s ponosom ističu da su iz redova Napretkovih stipendista ponikla dvojica nobelovaca: književnik Ivo Andrić i kemičar Vladimir Prelog, te brojni drugi poznati znanstvenici i umjetnici.

Od svog utemeljenja Napredak je pomagao u namještanju djece u zanate i trgovinu. Uz sve probleme, postignuti su vidni rezultati, što najbolje potvrđuje broj od 862 smještene djece do školske godine 1914./1915. godine. Napredak je vodio brigu o namještanju naučnika (šegrta) sve do društvene godine 1920./1921. kada je odlučeno da se ova briga prepusti “Hrvatskom radiši”. Napredak je putem “Hrvatskog radiše” u Zagrebu slao na usavršavanje u inozemstvo najtalentiranije naučnike te im osiguravao stipendije. Rad sarajevske podružnice “Hrvatskog radiše” Napredak je pomagao time što nije naplaćivana zakupnina za njihove uredske prostorije u Zakladnom domu. Pored toga Napredak je kupio zemljište za izgradnju Radišinog šegrtskog doma, a u društvenoj godini 1933./1934. isplatio Hrvatskom radiši iznos od 100.000 dinara za gradnju šegrtskog doma, čime je dogovorena obveza prema “Radiši” u cijelosti ispunjena.

Napretkova djelatnost na potpomaganju đaka i naučnika nije se svodila samo na davanje novčanih potpora i pronalaženja mjesta za izučavanje zanata. Među Napretkovim štićenicima bilo je mnogo siromašne djece, naročito sa sela, tako da je uprava morala mnogima osiguravati hranu, odjeću, obuću, školski pribor i slične potrepštine. Za one najsiromašnije naročit problem je bio smještaj u gradovima. Tako je u društvenoj godini 1906./1907. godine Napredak preuzeo na sebe brigu oko osiguravanja hrane i smještaja za 5 šegrta. Za tu namjenu 11.9.1906. godine iznajmljena jedna soba i nabavljen namještaj čime su, u stvari, udareni prvi temelji budućim konviktima.