U Hrvatskoj se podigla anatema protiv policije i javnog tužiteljstva. Glas dižu vladajuće i oporbene interesne zajednice. Najbrojnije hrvatske političke stranke, HDZ i SDP se prepucavaju o grješnosti i bezgriješnosti njihovih političkih podobnika i gospodarskih privrženika.

Kada se prozove Damir Polančec, aplaudira SDP, a kada se prozove Slavko Linić, aplaudira HDZ. Pokušavaju se amnestirati i bagatelizirati grijesi djela i propusta odgovornih političkih "namjesnika" u neprivatiziranom gospodarstvu. Dolazimo do apsurda, da su državna poduzeća najveće boljka hrvatske politike i hrvatskog gospodarstva. Državnim tvrtkama se opraštaju porezi, prirezi, izdvajanja za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, odobravaju im se krediti i državne bankovne garancije, isplaćuju poticaji i na kraju godine dodjeljuju "zlatne kune" ili proglašavaju se "menedžerima godine".

Hrvatska gospodarska kriza i prezaduženost države, dovodi u pitanje Hrvatsko približavanje monetarnim standardima Europske unije, tako da se nameće nužda, da se izvrši čišćenje u vlastitom dvorištu i tako razgolite anomalije političke scene, bez da se nekoga bezrazložno proziva, ili da se netko od nekoga nepotrebno ograđuje.

Pjeni se predsjednik SDP-a, Zoran Milanović, a istovremeno tvrdi, da su "svi jednaki pred zakonom, i da sve mora biti transparentno, i da nema nedodirljivih". Ljuti se HDZ-ova predsjednica Vlade Jadranka Kosor. Uvrijeđeni su Linić, Mršić, Polančec, Obersnel, Rončević... U vrzinom kolu su MORH, Podravka, ržnice, općine, brodogradilišta ...

Oporbenjaci, koji su 2000. godine skrenuli hrvatski brod u današnje vode, smatraju "da nisu krivi ni za što", a vladajući jadikuju kako je uspostavljen linč "političkog progona". Destrukcije dolaze i od revizionističkih krugova, koji propagiraju revidiranje i promjene institucija državne opstojnosti, tako da na udar dolaze osnovne vrijednosti hrvatskog društva; Ustav, Zakon, Sudstvo, Policija ...

Činjenica je, da su saborski zastupnici upali u košmar i "pokazali svu svoju bijedu", ali svim silama nastoje zamagliti kriminalne afere. Uskomešali su se državni dužnosnici, jer više nitko nije "nedodirljiv", i da svatko može biti stavljen u "funkciju progona određenih političkih protivnika".

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor svoje protivnike traži u "mekom trbuhu" zapostavljenih i opljačkanih hrvatskih seljaka, koji su laki plijen svih mogućih represalija. Predsjednica zahtijeva, da oni koji su demonstrirali za svoja prava, u nepravičnoj državi, trebaju "platiti štetu nastalu blokadom prometnica".

Novi hrvatski predsjednik Ivo Josipović, na inauguracijskom govoru, poručuje hrvatskim građanima da budu hrabri u borbi za pravednije društvo, te im obećao da će biti predvodnik u borbi za pravdu i pravednost, vrijednosti koje Hrvatska tek treba pronaći, a u Virovitici je policajac pretukao hrvatskog seljaka, i nikome ništa. Vrcnula je prva iskra bunta. Sreća da je zapao snijeg, pa je zasada ohladio uzavrele puntarske duhove.

Josipović je govorio o ponovnom pronalaženju snage, odgovornosti i odlučnosti nužnih za istinsku pravednost i domoljublje. Naglasio je; "... Temelj pravde uvijek smo mi sami, jer svatko od nas može biti taj koji svojim ponašanjem stvara ili negira pravednost. Zato, ne smijemo se bojati, ne smijemo šutjeti i ne smijemo okretati glavu! Hrabrost je ta koja pobjeđuje nepravdu".

Ove nas riječi pozivaju na bunt i podsjećaju na basnu o "Patku i žapcu". Očito je, da boravak uz "vrapca stojedinice" i fazane, od kojih je pobjegao i Drago Pilsel, stvara koprenu koja odvaja političke čelnike od grube stvarnosti svoje baze. Možda je i to bio razlog, da se bivši predsjednik "građanin" nije vratio među građane, nego se nadogradio kao nadogradnja struktura paralelne vlasti.

Umjesto uspostave razvoja proizvodnje i fiskalne štednje, progone se seljaci, otpuštaju industrijski radnici, a ne diraju se uzjogunjeni državni činovnici i dužnosnici. Očito je zaboravljeno značenje pojma; odgovornosti, poštenja, povjerenja, poštovanja i načela jednakih mogućnosti, ne-diskriminacije i vrednovanja kroz znanje i rad. Građane treba poticati da prihvate te vrijednosti, i da po njima žive, a da ne budu gubitnici, ako to čine.

Kako to postići, ako istovremeno imamo procese radi korupcije i kriminala, karcinomu zdravog, pravednog i naprednog društva.

STANITE!!!

Stanite gospodo, posluhnite svoje riječi i pogledajte se u ogledalo. Nemojmo zatvarati oči pred nadolazećim teškoćama, tako što se bavimo perifernim stvarima.

Da bi postali svjesni, kako je samoljublje grijeh struktura, citirati ću "Kronike" papinskog teologa Genebrada, iz 901. godine (prije tisuću i sto godina): "Stanite, stanite, prečasna braćo na odvratnoj i besmislenoj nizbrdici, na koju ste sami sebe postavili. Spasite (Crkvu, državu ...) od brodoloma koji joj prijeti..."

PUSTITE ME!!!

"Pustite me da govorim...", uzviknuo je biskup Josip Juraj Stossmayer na koncilu u Rimu, i nastavio: " Ne vičite velečasni! Ako se plašite povijesti (stvarnosti), znači držite sebe savladanim,... štoviše, (griješite) jer da pustite svu vodu Tibera (rijeke Save) ne biste bili u stanju izbrisati ni jednu stranicu (istine i pravde)."