Hrvatske strukture vlasti uspostavljaju ekonomske vrijednosti posuđivanja i trošenja kreditnog novca, unoseći čudnu praksu i novotariju u moderno upravljanje državom. Strukture vlasti razvijaju pohlepu za tuđima novcem i ne biraju sredstva kako doći do njega.

Zanemarili su gospodarske aktivnosti stvaranja novih vrijednosti, a podržavaju potrošački mentalitet jalovih menedžera u dubioznim, neprivatiziranim-samoupravno-državnim tvrtkama. Fondovi troše na financiranje javnog sektora, sterilnih državnih činovnika i prekobrojnih umirovljenika.

Posuđuju se novci od stranih banaka, u zemlji i u inozemstvu, a pritom ne razmišljaju o dužničkim posljedicama. Rezultati pokazuju da činovnički mentalitet samoupravnog socijalizma ne zna razvijati gospodarstvo koje bi bilo sposobno stvarati nove vrijednosti, kako bi s tako novostvorenim kapitalom funkcionirali gospodarstvo, plaćali kamate i vraćali kreditne glavnice.

Hrvatski radnici stvaraju nova dobra, ali njihova dobra se otuđuju. Stvaratelji novih vrijednosti su pretvoreni u „poreske obveznike“, sponzore, donatore i financijere bez prava na naknadu. Dok se stvarateljima oduzimaju vrijednosti novostvorenog kapitala, dotle društvo srlja u fazu potrošačke manije.

Financije su se svele na prikupljanje harača za isplatu penzija i činovničkih plaća.

Vlast i sindikati vode žučne rasprave o iznosima i načinima isplata „Božićnica“ i fantomskih „dugova penzionerima“.

Trenutnu gospodarsku situaciju u Hrvatskoj najbolje oslikavaju biblijske poslanice Sv. Pavla, Timotej I (6:9/10) - „o robovlasnicima i robovima“: „ A oni koji žele da postanu bogataši upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje, jer pohlepa za novcem je izvor svih zala“.

Bolesna ljubav prema novcu nije dobra, kako za društvo, tako ni za pojedinca, a Hrvatska postaje zarobljenik opskurnih političkih dužnosnika i nesposobnih upravitelja državnih tvrtki. Menedžeri blude između tržišnih zahtjeva i socijalističke planske privrede. Ruše se mostovi koji bi trebali spajati financije i proizvodnju.

Ben Bernanke, šef Američkih federalnih rezervi, uzdigao se iznad ideologija i politikantstva, investira trilijune US$ u gospodarstvo i spašava američku i svjetsku ekonomiju od globalne depresije. Radi toga Ben Bernanke s pravom nosi odličje „čovjeka godine 2009.“.

Hrvatski ministar financija Šuker prodaje sve što se može unovčiti, a kako više nema naivaca koji bi preko Hrvatskog fonda za privatizaciju kupili prezadužena mastodontska poduzeća, onda poseže za zajmovima i nudi famozne „zapise“, pučki rečeno „uzimaju se kratkoročni krediti“. Zadnja takva kreditna avantura „zapisa“ iznosi 1,334 milijarde Eura, s rokom dospijeća od 91, 182 i 364 dana.

Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti je izjavio: „Ako takve ljude imamo u Vladi, onda ta Vlada ne može realizirati svoje ciljeve... Šuker dakle ne može obavljati ovu dužnost“.

Po svemu sudeći, rješenja ne zna ni Hrvatska vlada. Dok je bivši Predsjednik vlade Ivo Sanader osnivao „Ekonomsko vijeće“, Predsjednica Jadranka Kosor osniva „Krizni stožer“ , a članovi ekonomskih vijeća i kriznih stožera su, manje više, jedne te iste osobe, predsjednik GSV-a, voditelji Ekonomskog instituta, dekani Ekonomskih fakulteta, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, predsjednici Gospodarskih komora, predsjednici Uprave stranih banaka hrvatskog nazivlja, ekonomski savjetnik guvernera HNB-a, član Upravnog odbora Hrvatskih izvoznika, predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca, profesori Pravnog fakulteta, predstavnik koordinacije sindikalnih središnjica i brojni drugi. Bilo ih je i više, ali su neki umrli, neki su pali u nemilost, a neki čame u zatvoru.

Nemojmo zaboraviti činjenicu, da su brojni članovi Ekonomskog vijeća i Kriznog stožera također i članovi Nacionalnog vijeća za konkurentnost, pa je dobro za znati, da je hrvatska konkurentnost 2009. godine pada na (72.) poziciju, od ukupno 133 zemlje ispitanice.

U društvu smo s Burundi, Zimbabve, Čad, Mali.... Ispred Hrvatske su pozicionirani: Slovenija (37.), Poljska (46.), Mađarska (58.), Crna Gora (62.), Rumunjska (64.). Na vrhu ljestvice konkuretnosti su Švicarska, Sjedinjene američke države, Singapur, Švedska, pa Danska.

Rezultate raznih ekonomskih i kriznih vijeća i stožera najslikovitije opisuje Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata: "Dosadašnje mjere vijeća nisu bile usmjerene na pomoć radnicima i poslodavcima, već su samo predlagale odricanje od strane radnika. Očekivali smo puno više od tih stručnjaka koji sjede u Ekonomskom vijeću".