Hrvatska politička elita stvara i razvija višestruke društvene kriterije, po kojima sebi uzimaju pravo za nešto što im ne pripada, a istovremeno drugima uskraćuju prava koja su im ustavom zajamčena. Sve je učestalija praksa vladajućih struktura, da putem angažiranih medija crkvi i svećenstvu šalju neutemeljene izjave, pokušavaju tako prikriti svoje političke i gospodarske propuste.

Što se više približava datum izbora za predsjednika Republike Hrvatske, to se sve više razglaba pitanje, „Da li je mišljenje službene katoličke crkve u Hrvata relevantno za odražavanje mišljenja cjelokupnog svećenstva i koliko to mišljenje utječe na odluke hrvatskih birača?“.

Činjenica je, da je hrvatski narod sudbinski i povijesno povezan s katoličkom crkvom i da je katoličko svećenstvo bilo i ostalo zaštitnikom hrvatskog identiteta na ovim prostorima. Hrvatsko stanovništvo je tijekom stoljeća bilo odnarođivano, u onim prostorima gdje su izostali hrvatski katolički svećenici. Stoga nije odgovoran pristup onih koji nastoje odbaciti utjecaj crkve iz hrvatskog nacionalnog bića.

Iza nas je period totalitarnih režima nacizma, fašizma i komunizma, koji su s jednakom žestinom udarali na univerzalne vrijednosti crkve širom svijeta. Neki autokratsko nastrojeni pojedinci pokušavaju ušutkati glas univerzalne vrijednosti dobra. Spriječiti dobro je grijeh struktura, o kojem govore hrvatski biskupi, kardinal Bozanić i kardinal Puljić. Ovi crkveni prvaci opetovano prozivaju odgovorne strukture vlasti ukazujući im na njihove propuste. Pokazalo se, da su aktivnosti crkve bile i ostale usredotočene na očuvanja osnovnih ljudskih vrjednota, prava na život, vjeru, obrazovanje i stvaralaštvo.

Moderna globalizacija tržišnog gospodarstva se suočava s problemima otuđivanja. Taj problem može ponajviše riješiti katolička etika i moral, koji još od sv. Augustina uspješno razlučuju tijelo, dušu i stvaralaštvo. Gospodarske nužnosti globalizacije su neminovne, jer su se dokazale proizvodno i distribucijski korisnima. Što se tiče čovjeka, kao društva, grupe i pojedinca, odnos se mora razvijati na jedinstvu u različitostima.

Na taj način će globalizacija doprinijeti blagostanju svih ljudi svijeta, jer će umrežiti proizvodnju i kapital na svjetskom nivou, a svaka regija, država i pojedinac trebaju izgrađivati svoje vlastite potencijale.

U globalnim procesima, jednu od glavnih uloga treba igrati svećenstvo, jer su bili i ostali intelektualna vrhuška u svim vremenima i u svim društvima, pa tako i kod nas Hrvata. Iz katoličke crkve u Hrvata si proizašli velikani, kao što su Bošković, Berislavić, Križanić, Borković, Kačić, Drašković, Strossmayer, Haulik, Stepinac, Kuharić..., i brojni drugi. Sve njih krasi zajednička težnja, da služe Božjim načelima, a za dobrobit svoga naroda.

Sekularizacijom modernog društva, crkvi se otvaraju veće mogućnosti da svećenstvo bude više predano etici i moralu življenja jednog društva. Oslobođena od političke uloge čimbenika sigurnosti, izvršne vlasti i gospodarstva, crkva se transformira u koordinatora društvenih kretanja, gdje je čovjek, kao pojedinac i kao grupa, u središtu pažnje.

Stoga je nedvojbeno, da je mišljenje i učestvovanje crkve u izbornim i drugim društvenim događanjima nužno, poželjno i preporučljivo. Uloga crkve bi trebala biti izražena u svim stvarima od zajedničkog interesa jednog naroda. Vjera je nositelj dobrih vrlina i pokretač poriva dobra, pa je crkva pozvana da bude koordinator u duhovnim i životnim odnosima ljudi, na globalnom i lokalnom nivou.